|
|
| < | veljača, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dizajn by KK Zadar
Ovo je nova učionica astronomije
dobro došli....
zadaće šaljite na mail:
ivan_coolish@hotmail.com
obavjesti
u boxu se nalazi popis učenika ove škole....
i moliti ću savkoga od vas da ostavi komentar ako je bio na predavanju....
jer ako na ostavite ja više neznam ko je bio a ko ne....
i kada ostavljate komentar napišite svoje ime i iz kojeg ste doma....
zapisat ću tko je bio...na predavanju i tko ne....
i još jedna novost zadaće možete ostaviti i u komentarima ali ako vidim dvije iste zadaće ne priznajem....
prije svakog predavanja analizirat ćemo zadaću.....
i ako netko ne napiše dijelim minuse....
5 minusa i dobivate ocijenu......
1. GODINA
1. Severus Snape 
Pismeno:
Usmeno:
Zalaganje:
2. Luna Lovegood 
Pismeno:
Usmeno:
Zalaganje:
2. GODINA
1. Jale
Pismeno:
Usmeno:
Zalaganje:
2. Sarah Mini Pink
Pismeno:
Usmeno:
Zalaganje:
1. GODINA
1. Ema Benefield
Pismeno:
Usmeno:
Zalaganje:
2. Nyathera Van Cortlandt
Pismeno:
Usmeno:
Zalaganje:
3. Jessica Marie Watson
Pismeno:
Usmeno:
Zalaganje:
2. GODINA
1. Alice Cullen
Pismeno:
Usmeno:
Zalaganje:
1. GODINA
1. Mariah Leona Hobbs
Pismeno:
Usmeno:
Zalaganje:
2. Michelle Niguerra Dumbledore Elf
Pismeno:
Usmeno:
Zalaganje:
3. Isabella Cullen
Pismeno:
Usmeno:
Zalaganje:
2. GODINA
1. Mony i Rina Potter
Pismeno:
Usmeno:
Zalaganje:
2. Dea Potter
Pismeno:
Usmeno:
Zalaganje:
Glavna dvorana
Knjižnica
Novina "DNEVNI PROROK"
Banka
Ja sam Albus Dumbledore i ravnatelj sam ove škole a uz to predajem i bezjačke studije i astronomiju.
PREDAVANJE ZA PRVU GODINU I DRUGU GODINU...
Uvidjeo sam da neki dosta malo znaju o astronomiji pa ću današnje predavanje napisati tako da je ovaj dio zajednički i svi ga morate znati a ostali djelovi ispod biti će posebno za prvu i drugu godinu.
ASTRONOMIJA
Astronomija je znanost koja se bavi opažanjem i objašnjavanjem pojava izvan Zemlje i njezine atmosfere. Astronomija proučava porijeklo, razvoj, fizička i kemijska svojstva nebeskih tijela: zvijezda, zvjezdanih sustava, planeta, crnih rupa i drugih objekata u svemiru, kao i procesa koji se događaju u njima. Osobe koje se bave astronomijom zovu se astronomi.
Astronomija je jedna od znanosti u kojima amateri još uvijek imaju posebnu ulogu u otkrivanju i promatranju tranzicijskih pojava.
Riječ astronomija potječe iz starogrčkog i u slobodnom prijevodu znači "zakon o zvijezdama". Astronomiju treba razlikovati od astrologije koja je pseudoznanost o predviđanju ljudske sudbine promatranjem putanja zvijezda i planeta.
___________________________________________________________
PREDAVANJE ZA PRVU GODINU
Cjelu vašu godinu posvetiti ćemo učenju o planetima u našem sunčevom sustavu i okloci. Prošlo predavanje smo radili Veneru pa si to malo ponovite a danas obrađujemo drugi planet a on je MERKUR.. pa sretno!
Merkur.......
Dobar dan...Danas ćemo nešto reći o Merkuru pa počnimo.....
Merkur je planet najbliži Suncu. Kreće se vrlo eliptičnom orbitom, pa se udaljenost od Sunca mijenja između 46 i 70 milijuna km. Zbog blizine Sunca, rijetko je u povoljnom položaju za promatranje, a i tada je vidljiv iznad horizonta samo kratko vrijeme prije izlaska ili nakon zalaska Sunca. Merkur nema prirodnih satelita. Merkurova atmosfera je vrlo rijetka, oko 1012 puta rjeđa od Zemljine. Zbog toga se najčešće smatra da Merkur nema atmosferu. Zbog visokih temperatura i slabe gravitacije, atomi i molekule atmosfere neprestano odlaze s planeta. Izgubljena atmosfera obnavlja se na slijedeće načine: česticama sunčevog vjetra zarobljenih merkurovim magnetskim poljem, isparavanjem polarnog leda i isparavanjem prilikom udara mikrometeora.
…Reljef…
Površina Merkura je vrlo slična Mjesečevoj površini, prepuna udarnih kratera, kružnih brda i bazena. Krateri se javljaju sa središnjim uzvišenjima i bez njih. Oko nekih kratera se šire svijetle zrake. Udarni su krateri i do danas očuvani jer na Merkuru nema ni atmosfere ni vulkanske aktivnosti koja bi ih izbrisala. Materijal iz kratera je mnogo manje odbačen nego na Mjesecu zbog veće gravitacije Merkura. Pored kratera, na Merkuru se mogu zapaziti i pukotine koje su nastale pri stezanju Merkura usljed hlađenja nakon faze bombardiranja planetezimalima. Te pukotine se nazivaju resasti rasjedi. Smatra se da se uslijed stezanja Merkurov polumjer s vremenom smanjio za čitav kilometar (oko 0.1%).Tlo na Merkuru je rahlo i razmrvljeno, kakvo nastaje pod udarima meteorita. Pored meteorita, na Merkurovo tlo djeluje i termička erozija, širenje i skupljanje tla zbog naglih promjena temperature. Isti je proces odgovoran i za nastajanje pustinja na Zemlji.
…Orbita…
Merkurova orbita je ekscentrična i varira 46 do 70 milijuna km u polumjeru. U 19. stoljeću opažene su promjene u Merkurovoj orbiti: točka u kojoj se Merkur najviše približava Suncu (perihel) zakretala se pomalo nakon svakog obilaska. Ova pojava nema objašnjenja u Newtonovoj klasičnoj mehanici i dugo se smatralo da postoji jedan nevidljiv planet, nazvan Vulkan, koji utječe na orbitu Merkura. Izmjereno odstupanje nije se moglo pripisati isključivo gravitacijskom utjecaju poznatih planeta.
Pojavom Einsteinove teorije relativnosti pronađeno je objašnjenje za ova mala odstupanja. Zbog velike ekscentričnosti orbite, brzina Merkura se mijenja, a time i njegova masa (relativistički učinak). U tome se razlikovalo predviđanje klasične mehanike: Keplerovi zakoni predviđali su promjenu brzine planeta, ali su podrazumijevali stalnu masu.
Ove promjene su male, ali izraženije kod Merkura nego kod drugih planeta, zbog njegove blizine Suncu.
…Rotacija…
Merkur vrlo sporo rotira oko vlastite osi. Nekada se smatralo da je zbog plimnih sila sinkroniziran sa Suncem (uvijek okrenut Suncu istom stranom). To bi značilo da se okrene oko sebe točno u istom vremenu u kojem napravi jedan okret oko Sunca - rezonancija 1:1. Međutim, radarska promatranja 1965. g. pokazala su da je u rezonanciji 3:2. Okrene se tri puta oko vlastite osi za vrijeme dva obilaska oko Sunca. Ova rezonancija je stabilna zahvaljujući velikoj ekscentričnosti Merkurove putanje. Do prvobitnog, pogrešnog zaključka astronomi su došli promatrajući ga uvijek u najpovoljnijoj točki putanje, gdje je uvijek pokazivao istu stranu. Razlog tome je što se uvijek u istoj točki svoje 3:2 rezonancije nalazi u najpovoljnijem položaju za promatranje. Ovako spora rotacija Merkura ima kao posljedicu neke zanimljive efekte. Promatrač na površini može u određenim uvjetima vidjeti Sunce kako izlazi, vraća se nazad ispod obzora (retrogradno gibanje) i ponovo izlazi. To se događa zbog promjena orbitalne brzine, prema 2. Keplerovom zakonu. Četiri dana prije perihela orbitalna brzina prestiže brzinu rotacije i Sunce se počinje prividno gibati unazad. Četiri dana nakon perihela orbitalna brzina se dovoljno smanji, tako da se Sunce nastavlja normalno gibati.
…Povijest istraživanja…
Merkur je poznat još od antičkog doba. Zapisi sežu od 264 godine p.n.e. Proučavanja Merkura su uvijek bila teška zbog blizine Sunca. Tek je 1965. godine, uz pomoć radio valova određen period rotacije. Jedina svemirska sonda koja je posjetila Merkur je Mariner 10, koji je u tri navrata posjetio Merkur, tokom kojih mu se približio na najmanje 271 km. Prilikom tih je susreta snimljeno 45% Merkurove površine. Mariner 10 i dalje posjećuje Merkur, ali s umrtvljenim instrumentima. Na osnovi gibanja letjelice u gravitacijskom polju Merkura je određena masa ovog planeta.
ZADAĆA
...riješavate bez kopiranja....
1. Na kojem mjestu se nalazi Merkur od Sunca i koliko je udaljen od njega?
2. Kakva je površina Merkura?
3. Što je čudno u Merkurovoj orbiti i kako su to znanstvenici pokušali objasniti?
4. Od kada se zna sa planet Merkur?
5. Je li moguč život na Merkuru i zašto?
_________________________________________________________
PREDAVANJE ZA DRUGU GODINU
Vaša godina vrtjeti će se oko otrivanja tajna crnih rupa i mnogih zvjezda te ćemo zaviriti malo dalje od našeg sustava..... Danas ćemo obrađivati vrlo važno predavanje o crnim rupama.
CRNA RUPA
DOSADNA TEORIJA:
Crna rupa ili crna jama (eng. black hole) je nebesko tijelo čija je druga kozmička brzina veća od brzine svjetlosti tako da ga ni svjetlost ne može napustiti.
Prostor u kojem je velika masa zbijena u malom prostoru zbog čega se, nakon što pređe granicu crne rupe (tzv. horizont događaja), ništa, pa čak ni svjetlost, ne može otrgnuti privlačnoj gravitacijskoj sili te mase.
MOJA OBJAŠNJENJE:
A sada ću vam ja to sve ljepo objasniti. Svaki planet ima svoju gravitaciju i to omogučava da mi sad ne odletimo u svemir ili da oni dole u južnom polu ne popadaju. Ali što je planet gušči i veči gravitacija je veća. A zvjezde imaju tu sposobnost da nakon što se sva energija istroši da se skupe u jednu sitnu točku. Naravno ako je zvjezda bila npr. velika 10 km to neće ništa značiti jer je to malo. Ali ako recimo tijelo veličine sunca skupi u jednu sitnu točku. Njegova gustoča je abnormalno velika a težina da ne govorimo te on ima neopisivo veliku gravitaciju tako da bi vas samorastavio na atome te nebiste ništa osjetili. Vjeruje se da se tada odlazi u drugi svijet ili možda čak i u budučnost iako ja mislim da tad jednostavno umreš...
ZADAĆA
1. OPIŠI MI SVOJIM RIJEČIMA TEORIJU CRNE RUPE.
Get your own Chat Box! Go Large!
PRVO PREDAVANJE ZA PRVU GODINU
Venera (planet)
Dobro došli na PRVO predavanje iz astronomije...
Ja sam prof. Albus Dumbledore
Kao što vidite danas ćemo nešto reći o Veneri...
Pa počnimo
Venera je drugi po udaljenosti planet od Sunca.
Te je treće tijelo po sjajnosti na nebu, poslije Sunca i Mjeseca.
Venera je dobila ime prema Veneri, rimskoj božici ljepote. Stari
Grci su je zvali Afrodita, te Eosphorus za jutarnju pojavu i Hesperus za večernju.
U našim krajevima poznata je i pod imenom zvijezda Danica ili jutarnja zvijezda,
jer je vidljiva prije izlaska Sunca na istočnom nebu i odmah nakon zalaska Sunca na zapadnom nebu, a kad je u najsjajnijoj fazi može se vidjeti i preko dana.
…Atmosfera…
Atmosfera Venere sastoji se najvećim dijelom od ugljik dioksida (96%) i dušika (3%).
Ostalih 1% čine sumpor dioksid, vodena para, ugljik monoksid, argon, helij, neon, ugljikov sulfid, klorovodik i fluorovodik.
…Reljef…
Većinu površine čine ravnice. Ističu se tri područja prozvana "kontinentima":
Zbog guste atmosfere većina meteorita jako uspore pad ili potpuno izgore, zbog čega na površini nema kratera manjih od 3 km u promjeru
…Svojstva unutrašnjosti planeta…
Pretpostavlja se da je građa Venera slična Zemlji..No prema novijim podacima Venerina kora je deblja i čvršća nego što se ranije pretpostavljalo. Smatra se da Venera nema pokretne tektonske ploče poput Zemlje, nego da naprezanja u omotaču u pravilnim razmacima izbacuju lavu na površinu. Zbog toga je većina površine nastala nedavno (prije nekoliko stotina milijuna godina), dok su najstariji dijelovi stari oko 800 milijuna godina
…Rotacija…
Venera sporo retrogradno rotira, to jest okreće se u smjeru od istoka prema zapadu, za razliku od većine ostalih planeta Nije sasvim siguran razlog ove pojave, a pretpostavlja se da je uzrok sudar s većim tijelom u vrijeme formiranja planeta. Osim ove pojave, periodi rotacije Venere i njenog kretanja oko Sunca sinkronizirani su tako da je Venera uvijek okrenuta prema Zemlji istom stranom u vrijeme kada su dva planeta najbliži jedan drugome.
…Zadaća…
odgovorite na sljedeća pitanja…
1.Prema kome je Venera dobila ime?
2. U našim krajevima je poznata pod kojim nazivom?
3. Od čega se sastoji atmosfera Venere?
4. Jeli Venera slična Zemlji ili nije? Objasni zašto.
5.Objasni pojam retrogradno rotiranje.
par slika Venere
PREDAVANJE ZA DRUGU GODINU
... vi samo trebate riješiti onaj ispit koji je u glavnoj dvorani...
Neptun (planet)
Neptun je osmi planet u Sunčevom sustavu.....
Promjerom je Neptun četvrti planet po veličini, nakon: Jupitera, Saturna i Urana i spada u plinovite divove.Neptunova atmosfera je po svom sastavu uglavnom molekularni vodik, s udjelom helija (15-20%) i nešto metana koji upija crveno svjetlo i na taj način daje Neptunu karakterističnu plavu boju.
Vjetrovi u Neptunovoj atmosferi su najbrži u Sunčevu sustavu, njihova brzina doseže do 2400 km/h. Većina vjetrova puše u smjeru istok-zapad, suprotno od smjera rotacije planeta (t.j. retrogradno).Neptun ima 13 poznatih prirodnih satelita: jedan veliki - Triton i 12 malih.Neptun, kao i ostali plinoviti divovi, ima planetarne prstenove.
Neptun je kroz teleskop prvi ugledao Galileo Galilej, dok je 1613. godine promatrao Jupiter. Neptun je tada bio prividno vrlo blizu Jupitera. Galileo je primijetio pomak te "zvijezde" tijekom nekoliko dana, ali ga je oblačno vrijeme u kritičnim trenucima spriječilo da još malo upotpuni svoj životopis. Kad se vrijeme, nakon par dana, popravilo, Neptun je već bio daleko od Jupitera.
Mnogo godina nakon otkrića Urana, oko 1840. godine, postalo je jasno da nešto utječe na njegovu putanju. Uran se, naizgled, nije ponašao u skladu sa Newtonovim zakonima. Predviđeno je postojanje još jednog planeta i krenulo se u potragu za njim. Samo je jedna letjelica posjetila Neptun: Voyager 2, koji je 25. kolovoza 1989. prošao 4 950 km iznad Neptunovog sjevernog pola. Voyager 2 je otkrio 6 Neptunovih malih i tamnih satelita: 5 unutrašnjih satelita, te nešto dalji i veći Proteus. Tijekom 2003. otkrivena su još 5 malih udaljenih Neptunovih satelita.
Neptun....
Domaća zadaća:
NAPIŠI PO SVOM MIŠLJENJU JE LI MOGUĆ ŽIVOT NA NAPTUNU I PODKRIJEPI TO DOKAZIMA.
Get your own Chat Box! Go Large!
Uran
Evo i novoga predavanja.....
prema zahtjevima skratila sam dosta....
a i ovom prigodom najavljujem skorašnji test......
bit ćete obavješteni na vrijeme......
................................URAN..........................................
Uran je sedmi planet u Sunčevu sustavu i treći po veličini.Uran spada u plinovite divove, kao i Jupiter, Saturn i Neptun. Smatra se da, kao i Neptun, ima malu kamenu jezgru. Na jezgru se nastavlja omotač od vodenog leda, metana i amonijaka, koji prema van postupno prelazi u atmosferu. Uran, za razliku od ostalih plinovitih divova, nema vlastiti izvor topline u unutrašnjosti.
Najniža temperatura je izmjerena na razini s tlakom od 100 milibara i iznosi 52 K. Iznad tog sloja temperatura raste do 150 K (-123°C) u razrijeđenoj gornjoj atmosferi. Temperatura prema unutrašnjosti raste do nekoliko tisuća °C. Za vrijeme prolaska letjelice Voyager 2 Uranov južni pol je bio okrenut Suncu. Iz toga proizlazi da bi polarna područja trebala biti toplija od ekvatorskih što, iz nepoznatih razloga, ipak nije slučaj.Jedan Uranov obilazak oko Sunca traje 83.83 godine. Okrene se oko svoje osi za 17 sati i 14 minuta. Kao i sva plinovita tijela ima diferencijalnu rotaciju (trajanje dana ovisi o udaljenosti od ekvatora), ali bržu pri polovima.
Usporedba građe Urana i Neptuna
Uran je neobičan po tome što je okrenut "na bok", t.j. os rotacije mu je nagnuta čak 98° u odnosu na putanju oko Sunca (retrogradno gibanje). Mogući uzrok bi nekoliko uzastopnih sudara s manjim tijelima iz istog smjera.
Do danas je pronađeno ukupno 27 Uranovih satelita. Uran je sve do nedavno, sa svojih tadašnjih 20 poznatih satelita, držao rekord u Sunčevu sustavu, dok ga nedavno nisu pretekli Saturn sa 31 i Jupiter s ukupno 61 satelitom. Za razliku od ostalih planeta čiji sateliti dobivaju imena po mitskim likovima, Uranovi dobivaju imena likova iz djela Williama Shakespearea i Alexandera Popea.Godine 1977., za vrijeme okultacije (pomračenja) zvijezde Sigma Kentaura Uranom, zamijećena je jedna nepredviđena pojava. Naime, zvijezda nije naglo nestala iza Urana, već je prije i poslije pomračenja 9 puta zatitrala. To je bio rezultat prolaska iza Uranovih 9 prstenova.
Deseti i jedanaesti prsten su otkriveni kasnijeUran je u grčkoj mitologiji bog neba i otac Titana.
Uran je u grčkoj mitologiji bog neba i otac Titana.
Get your own Chat Box! Go Large!
Saturn (planet)
evo i novog predavanja.......
Saturn je šesti planet u Sunčevu sustavu. Udaljen je1,429,400,000 km od Sunca, ima promjer 120,536 km (na ekvatoru) i masu 5.68 × 1026 kg. Saturn je po veličini drugi planet nakon Jupitera. Uz Jupiter, Uran i Neptun pripada skupini plinovitih divova, planeta vanjskog dijela Sunčevog sustava.Najpoznatija karakteristika Saturna su planetarni prstenovi koji ga okružuju u 7 pojaseva, označenih slovima A do G. Oko Saturna kruži i mnoštvo prirodnih satelita, kojih je do sada otkriveno 33. Saturn je u rimskoj mitologiji otac vrhovnog boga Jupitera, dok je u grčkoj mitologiji poznat kao Kronos.
…Fizička svojstva…
Saturn je spljošten na polovima i proširen na ekvatoru pa ima oblik elipsoida. Razlika između ekvatorskog i polarnog promjera je čak 10% što je posljedica brze rotacije planeta. Saturn je jedini planet u Sunčevom sustavu čija je prosječna gustoća manja od gustoće vode. Jedan Saturnov obilazak oko Sunca traje 29.35 godina, dok jedan okretaj oko osi traje u prosjeku 10 sati, 39 minuta i 25 sekundi.
…Atmosfera…
Saturn nema jasno izražene pojaseve kao Jupiter, barem ne u vidljivom dijelu spektra. Razlog tome je sloj sumaglice koji nam zastire pogled u dubinu. Fotografije u infracrvenom svjetlu pokazuju pojaseve mnogo izraženijim. Saturnova atmosfera uglavnom se sastoji od vodika (93%) i helija (5%), uz nešto ostalih spojeva.Pjege, najprije zapažene na Jupiteru (Velika crvena pjega) i Neptunu, postoje i na Saturnu i traju po nekoliko mjeseci. Svemirski teleskop Hubble je 1990. godine snimio na Saturnovom ekvatoru ogromni bijeli oval koji nije postojao u vrijeme prolaska letjelica Voyager. Uspoređivanjem sa starim zabilješkama, utvrđeno je da su slične pojave opažene 1876, 1903, 1933, i 1960. godine, otprilike uvijek u isto doba Saturnove godine, sredinom Saturnovog ljeta na sjevernoj polutci. Kasnije su promatrane i neke manje oluje. Vjetrovi na ekvatoru pušu prema istoku, a dosežu brzine od 500 m/s. Brzina vjetrova opada s približavanjem polovima, pa na širinama iznad 35° vjetrovi pušu u oba smjera. Sloj u kojem pušu vjetrovi debeo je najmanje 2000 km, a simetrija koja je uočena između sjeverne i južne polutke sugerira da bi se vjetrovi mogli spajati negdje u unutrašnjosti.
…Svojstva unutrašnjosti planeta…
Saturnova unutrašnjostsastoji se od kameno-ledene jezgre, mase 20 puta veće od Zemljine. Na jezgru se nastavlja sloj metalnog vodika iznad kojeg je sloj molekularnog vodika. Metalni vodik, nazvan tako zbog svojstava koje vodik poprima pri velikom tlaku, je mnogo dublje nego što je to slučaj kod masivnijeg Jupitera. Saturn je po sastavu 75% vodik i 25% helij, s tragovima vode, metana i amonijaka. Taj sastav približno odgovara sastavu prvotnog oblaka od kojeg je i nastao Sunčev sustav.Saturnova unutrašnjost je vruća, temperature u središtu su čak 12 000 K, pa Saturn, kao i Jupiter i Neptun, više energije zrači u svemir nego što je prima od Sunca. Ravnotežna temperatura (ona koju bi imao da ga grije samo Sunce) za Saturn iznosi 90 K, ali je stvarna temperatura njegovih vanjskih dijelova 95 - 105 K.
…Saturnovi prstenovi…
Saturn je karakterističan po svojim prstenovima, koji su lako vidljivi i kroz mali teleskop. Poznati su još od vremena kad je Galileo Galilej prvi upotrijebio teleskop u astronomske svrhe. Prstenovi su označavani slovima abecede, prema redoslijedu otkrivanja. Sastoje se od silikatnih stijena, željeznog oksida i leda. Prostiru se od 6,630 km do 120,700 km iznad Saturnovog ekvatora. Saturnovi prstenovi su vrlo tanki. Iako su široki preko 250 000 km, nisu deblji od 1.5 km, pa bi sa sav njihov materijal mogao komprimirati u tijelo promjera 100 km. Saturn i njegovi prstenovi najbolje se vide kada se Saturn nalazi u skoroj opoziciji. Prstenovi prividno nestaju ukoliko njihova ravnina siječe Zemlju u vrijeme promatranja.
…Prirodni sateliti…
Saturn ima 33 poznata satelita od kojih 30 imaju imena. Broj satelita vjerojatno nije potpun jer Saturnovi prstenovi smetaju u njihovom otkrivanju sa Zemlje.Svi veći sateliti, osim Febe i Hiperiona imaju sinkronu rotaciju. Feba uz to ima retrogradnu te vrlo nagnutu putanju, pa se sumnja da je zarobljeni asteroid. Hiperion je jedino tijelo u Sunčevu Sustavu za koje se zna da ima kaotičnu rotaciju.
…Povijest ljudskog istraživanja…
Saturn je, zbog svog sjaja, poznat još od pretpovijesti. Galileo Galilej je, 1610. godine, prvi usmjerio teleskop prema njemu. Zbog nesavršenosti prvih teleskopa, Galileo nije prepoznao prstenove, već je mislio da se radi o tri tijela. Posebno se zakompliciralo promatranje u vrijeme prolaska Zemlje kroz ravninu prstenova, kada su oni prividno nestali (jer su vrlo tanki), što je zbunilo Galilea. Tek je 1659. godine danski astronom Christiaan Huygens u Saturnovom neobičnom obliku prepoznao prstenove. Huygens je objasnio da je njihovo nestajanje i mijenjanje uzrokovano promjenom nagiba orbite Zemlje prema Saturnu tijekom njihovih ophoda oko Sunca.
Saturn su do sada posjetile 4 letjelice: Pioneer 11 (1979)., Voyager 1 (1980.), Voyager 2 (1981.) te Cassini-Huygens. Letjelica Cassini ušla je 1. srpnja 2004. u orbitu oko Saturna i počela 4-godišnju misiju istraživanja Saturna, njegovih prstenova, magnetosfere i satelita. Cassini nosi sondu Huygens koja je početkom 2005. bila bačena u atmosferu Saturnovog najvećeg satelita Titana.
Get your own Chat Box! Go Large!
TEST
Ovako... prvo da se ispričam što sam otišla usred predavanja...
ali mi je internet zašteko....
Kao što sam najavila ovaj tjedan je test......
Svi koji su bili barem jednom na predavanj OBAVEZNO MORAJU NAPISATI TEST.....
I ODUZIMAM BODOVE ONOM KO NE NAPIŠE....
TEST POŠALJITE NA MAIL...
buba1909@net.hr
evo i pitanja:
1.Prema kome je Venera dobila ime?
2. Jeli Venera slična Zemlji ili nije? Objasni zašto.
3.Objasni pojam retrogradno rotiranje.
4.Koji je Merkur planet od Sunca?
5.Ima li Merkur prirodnih satelita?
6. Promjer Marsa?
7.Koji je Mars po redu planet od Sunca?
8. Koji je Jupiter Planet od Sunca?
9. Koliko traje Jupiterov dan?
10. Od čega se sastoje jupiterovi prsteni?
IMATE TJEDAN DANA TKO NE POŠALJE ODUZIMAM BODOVE!!!!!!!!!!!
I NEMA KOPIRANJA!!!!!!!
sretno svima
Usmeno ispitivanje
dakle nećemo učiti ništa novog nego ispitujem......a slijedeći tjedan je test iz astronomije....tako da se pripremite....
Get your own Chat Box! Go Large!
Jupiter (planet)
Jupiter je peti planet od Sunca i najveći planet u Sunčevu sustavu. Do sada su pronađena 63 prirodna satelita (mjeseca) koji kruže oko Jupitera, a otkriveni su i planetarni prsteni. Jupiter je četvrto najsjajnije nebesko tijelo, nakon Sunca, Mjeseca i Venere. Jupiter ima 2.5 puta veću masu od ukupne mase ostalih osam planeta u Sunčevom sustavu. Jupiter je dobio ime po vrhovnom bogu starih Rimljana, kojeg su Grci zvali Zeus.
Fizička svojstva...
Atmosfera:
Općenito se može reći da je atmosfera ovoga diva među planetima sunčeva sustava sastavljena od 75 % vodika i 23 % helija. Ostatak otpada na vodenu paru, metan, amonijak i slične kemijske spojeve. Najzanimljiviji fenomen vezan za jupiterovu atmosferu je takozvana Velika crvena pjega. To je područje eliptičnog oblika u jupiterovoj atmosferi čija je veličina otprilike 12 000 x 25 000 km. Velika crvena pjega je u stvari velika oluja koja traje već stoljećima. Vjetrovi koji pušu unutra same oluje mogu premašiti 600 km/h.Nije samo područje velike crvene pjege aktivno u jupiterovoj atmosferi. Cijela atmosfera je vrlo turbulentna i aktivna. Prosječna brzina vjetra u gornjim slojevima jupiterove atmosfere je 500 km/h.
Orbita...
Jupiter svoju stazu oko Sunca obiđe za 11.87 godina. Zbog eliptičnosti putanje udaljenost između Jupitera i Sunca varira od 4.95 do 5.5 AJ.
Rotacija ...
Jedan Jupiterov dan traje 9 sati i 50 minuta. Zbog te brze rotacije na Jupiteru nastaju snažna vrtloženja i turbulencije u atmosferi. Periodi rotacije se razlikuju od sloja do sloja zbog različitih atmosferskih gibanja.
Jupiterovi prstenovi...
Godine 1979 letjelica Voyager je otkrila Jupiterove prstene. Prsteni se uglavnom sastoje od mikrometarskih čestica prašine, a prostiru se sve do površine planeta. Najbliži Jupiteru je Halo prsten, širok oko 20 000 km, koji ima oblik torusa. Na Halo se nastavlja 7 000 km široki glavni prsten. Unutar glavnog prstena se nalaze i Jupiterovi sateliti Metida i Adrasteja. Smatra se da su ova dva satelita izvor materijala (udari meteorita izbacuju krhotine u svemir) za glavni pojas, dok su druga dva mala unutarnja satelita - Amalteja i Tebe - izvori materijala za vrlo rijetke Amalthea Gossamer (unutar Amaltejine putanje) i Thebe Gossamer (između putanja Amalteje i Tebe) prstene koji se nastavljaju na glavni prsten.
Prirodni sateliti
Prema dosadašnjim saznanjima oko Jupitera kruže 63 prirodna satelita (mjeseca). Zbog velikog broja prirodnih satelita, postoji podjela po sljedećim skupinama:
-Amaltea
-Galilejanski sateliti (Io, Europa, Ganimed, Kalisto)
-Temisto
-Himalia
-Ananke
-Karme
-Pasifaja
Ovo razdvajanje po skupinama napravljeno je po svojstvima nebeskih tijela kao i po svojstvima njihovih orbita. Na primjer galilejanski sateliti su veliki i nalik su malim planetima, dok su sateliti iz skupine Ananke ili iz skupine Amaltea mala tijela nepravilnog oblika i asteroidnog podrijetla.
Povijest istraživanja
Zbog svoje vidljivosti golom oku na noćnom nebu Jupiter je bio poznat u antičkim vremenima. Prva sonda koja je uspjela stići do Jupitera bila je međuplanetarna sonda Pioneer 10. Poslala je prve slike niske rezolucije. Pioneer 10 je također vratila i telemetrijske podatke o magnetosferi i atmosferi Jupitera.Sonde iz porodice Voyager (Voyager 1 i Voyager 2) svojim preletom pokraj Jupitera opremljene boljim kamerama i instrumentima nego sonde Pioneer, poslale su slike i telemetrijske podatke na zemlju 1979. godine, što je pridonijelo proširenju znanja o planetu Jupiter, otkrivši slijedeće: -orbitalne prstene koje opasuju planet slične onima oko Saturna, ali manje izražene -nove satelite koje nisu bile opaženi prije, na primjer grupu satelita u porodici Amaltea koji su u niskoj orbiti iznad Jupitera i koji imaju promjer manji od 200km.
DZ....
1. KOJI JE PO REDU JUPITER PLANET OD SUNCA?
2. OBJASNI POJAM VELIKA CRVENA PJEGA.
3.PO KOME JE JUPITER DOBIO IME?
4. KOLIKO TRAJE JEDAN JUPITEROV DAN?
5.KOLIKO JUPITER IMA PRIRODNIH SATELITA(MJESECA)?
6. OD ČEGA SE SASTOJE JUPITEROVI PRSTENI?
7. ZAŠTO JE JUPITER POZNAT JOŠ OD ANTIČKIH VREMENA?
8. KOJA JE LETJELICA I KOJE GODINE OTKRILA JUPITEROVE PRSTENE?
9. KOJA JE BILA PRVA SONDA KOJA JE DOSPJELA DO JUPITERA?
10. OD ČEGA SE SASTOJI JUPITEROVA ATMOSFERA?
Znam da ima malo više zadaće ali to je zato što prošli put nisam stigla na predavanje......
Get your own Chat Box! Go Large!
Mars
Nešto više o Marsu...
Nećemo imati predavanje uživo....jer nemam vremena....ali zato se za sljedeći put pripremi.... i nećete imati zadaću....
evo predavanja:
Mars je četvrti po redu planet od Sunca. Mars je udaljen 1.52 AU ili 227,940,000 km od Sunca, ima promjer 6,794 km
Mars je bio rimski bog rata. Grčko ime za Mars je Ares, pa za pojmove vezane uz Mars koristimo prefiks areo- umjesto geo-, npr. umjesto geografska širina koristimo pojam areografska širina.
Marsova atmosfera je primjetno drukčija od Zemljine, a sastoji se uglavnom od ugljičnog dioksida (95.32%), uz male primjese drugih elemenata: dušika (2.7%), argona (1.6%), kisika (0.13%) i neona (0.00025%). Također sadrži i vodenu paru (0.03%), a u polarnim krajevima je nađen ozon.
Polarne kape zimi se prošire do 40-50° areografske širine. Sonda Viking Lander 2 je na 47° sjeverne širine snimila tanak sloj inja. Sjeverna polarna kapa se za vrijeme sjevernog ljeta smanji na promjer od oko 800 km, a južna za južnog ljeta na oko 400 km. Osim ugljikova dioksida (suhi led), polarne kape sadrže i smrznutu vodu jer je uočeno da sublimacijom CO2 kape ne nestaju, a temperatura je uvijek ispod 273 K (0°C). Ova smrznuta voda je izmiješana s česticama prašine.
Temperaturne razlike i nastanak oluja
Prosječna izmjerena temperatura na Marsovoj površini je 210 K, s maksimumom od 293 K i minimumom od 130 K. Najtoplija su područja oko ekvatora i u subsolarnoj točki zato što temperatura tla ovisi o kutu upada sunčevih zraka i često varira jer je rijetka atmosfera slab toplinski spremnik.
Na polovima temperatura zimi ne prelazi 160 K, a pada i do 120 K što je dovoljno da CO2 kondenzira. Tada dio atmosferskog CO2 prelazi u polarnu kapu što dovodi do naglog pada tlaka na tom području i zrak s čitavog globusa struji prema tom polu.
Temperaturne razlika između svjetlijih i tamnijih područja, odnosno tla i atmosfere, uvjetuju miješanje atmosfere. Vjetrovi, koji su pri tlu brzine 10 m/s, podižu čestice prašine do 50 km uvis i prenose ih na udaljenosti od više tisuća kilometara. Vjetrovi dostižu brzine do 100 m/s, izazivajući godišnje stotinjak pješčanih oluja koje, kada je Mars u perihelu, a vjetar i temperatura u svom maksimumu, mogu prekriti cijeli planet prašinom.
Pješčane oluje dovode do zanimljivog efekta "anti-staklenika" - velike količine prašine u atmosferi ne dopuštaju sunčevoj svjetlosti da neoslabljena prodre do površine, a propuštaju toplinsko zračenje Marsove površine koja se hladi, dok se viši dijelovi atmosfere zagrijavaju.
Oblaci
Iako atmosfera sadrži samo jednu tisućinu vodene pare koju nalazimo u Zemljinoj atmosferi, voda se uspijeva kondenzirati i formirati oblake koji lebde na velikim visinama. Oblaci su redovita pojava na Marsu unatoč maloj količini vodene pare u atmosferi. Promatrani su i sa Zemlje, a s letjelica Mariner i Viking snimljeni su bezbrojni oblici koje možemo svrstati u nekoliko kategorija:
zavjetrinski valovi oblaci su koji se formiraju u zavjetrini visokih dijelova reljefa poput vulkana, kratera i planina. Zrak u tim područjima kreće se u valovitim oscilacijama.
valovski oblaci doimaju se poput redova paralelnih valova i redovito ih nalazimo nad rubovima polarnih kapa.
oblačne ulice su linearni nizovi kuglastih oblaka sličnih kumulusima.
trakasti oblaci najčešći su nad visoravnima jugozapadno od Syrtis Major.
magla i jutarnja sumaglica mogu se formirati u dolinama, kanjonima i kraterima i vidljivi su sa Zemlje.
paperjasti oblaci su izduženi oblaci koji nastaju podizanjem materijala i najčešće se sastoje od čestica prašine. Nalazimo ih prvenstveno u južnoj hemisferi, kod visoravni Syrtis major, ali i na sjeveru, u predjelu Tharsis Montes.
Čestice prašine stalno prisutne u atmosferi daju joj narančastu nijansu. Pješčane oluje vide se sa Zemlje kroz žuti filter kao "žuti oblaci". Oblaci koji se sastoje od aerosola vode i CO2 promatraju se kroz modri filter i zovemo ih "modri oblaci".
Tlak
U odnosu na Zemlju, Marsova atmosfera je vrlo rijetka zbog čega ima niski površinski tlak koji varira od 1 do 10 mbar, ovisno o uvjetima. Prosječan tlak u području srednje površinske razine iznosi 7 mbar. Već spomenuta sublimacija i kondenzacija CO2 mijenja tijekom godine globalni tlak za 20%.
Viking Lander 1 je izmjerio srednji dnevni tlak od samo 6.8 mbar u trenutku kad je južna polarna kapa bila najveća, a u drugom dijelu godine iznosio je čak 9.0 mbar. Viking Lander 2 izmjerio je najveći tlak od 10.8 mbar.
Pronađeni su dokazi da je nekad gušća Marsova atmosfera dozvoljavala postojanje tekuće vode na Marsu. Oblik reljefa koji uvelike podsjeća na kontinente, obale oceana, riječne kanjone, jezera i otoke navodi na pomisao da su velike vode nekad oblikovale taj teren.
Marsov pejzaž sličan je Zemljinom i Mjesečevu, no ima i svojih posebnosti. Teren je prosječnog nagiba 3°. Površina Marsa je crvene boje zbog velikih količina željeza koje sadrži. Možemo je podijeliti na sjevernu i južnu polutku granicom koja siječe ekvator pod kutem od 35°. Teren južne je u prosjeku 2-3 kilometra viši od sjeverne, uglavnom zbog razlike u gustoći kore. Južna polutka puna je udarnih meteorskih kratera veličine od 3 do 120 km nastalih u doba bombardiranja planetoidima. Manji krateri su malobrojni. Na sjevernom dijelu prevladava bazalt koji je gušći od granita i zato ima niži ravnotežni položaj. To bazaltno područje je zapravo kora prelivena lavom koja je uništila starije kratere, zbog čega je ravnija.
Za razliku od Mjesečevih kratera, Marsovi u pravilu nemaju središnju izbočinu i zasuti su izmrvljenim materijalom. Na Marsovoj površini razlikujemo nekoliko oblika reljefa.
Glatke kružne udubine okružene planinskim lancem na rubu nazivamo bazenima. Najveći su Planitia Argyre (Argirska ravnica) promjera 1000 km i Planitia Hellas (Grčka ravnica) promjera 1700 km. Oba bazena su svijetle površine. Dno Planitiae Hellas prekriveno je pješčanim slojem tako da nema nikakvih vidljivih detalja, a od okoline (brdovitog područja Hellespontus - Dardaneli) niže je 6 kilometara. Tlak u toj potolini dovoljan je za ukapljivanje vode (>6.1 mbar). Okružena je masivnim planinskim prstenom visokim oko 2 km, najvjerojatnije nastalim izbacivanjem materijala iz bazena pri udaru asteroida. Znatno doprinosi visokoj topografiji južne polutke. Manji bazeni promjera nekoliko stotina kilometara, veoma podsjećaju na veće kratere.
Među najspektakularnije pojave na Marsovoj površini zasigurno se ubraja i splet kanjona Valles Marineris (Marinerove doline), dug 4500 km, širok između 100 i 200 km, a dubok 6-7 km.
Zemlji slični oblici na Marsovoj površini su ugasli vulkani. Ima ih nekoliko desetaka, a uglavnom su smješteni na sjevernoj polutki. U njih ubrajamo i najveći vulkan u Sunčevu sustavu, Olympus Mons (Olimpska gora). Uzdiže se 27 km nad okolinu, a star je oko 2.5 milijardi godina. Promjera je 600 km, a njegov rub je strma, gotovo okomita litica visoka 4-6 km. Iako je vrlo visok, zbog velikog promjera ima prosječni nagib od samo 3° - 5° tako da nije stožastog oblika nego plosnat.
Olympus Mons se nalazi u predjelu Tharsis Montes (Tarsejsko gorje), najvećem vulkanskom području i to u njegovom sjeverozapadnom dijelu. Tharsis Montes je visoravan kraj Marsova ekvatora prosječne visine 10 km i širine 4000 km. Uz Olympus Mons, na njoj se nalaze još tri gigantska vulkana: Arsia Mons (Arsijska gora), Pavonis Mons (Paunova gora) i Ascraeus Mons (Askarska gora). Sva četiri ubrajamo u štitaste ("havajske") vulkane, zbog oblika koji je nastao izljevnom erupcijom, relativno mirnim izlijevanjem bazaltne lave koja je sporo tekla formirajući vulkanski stožac.
Kaldere, velike okruglaste udoline na vrhu, nastale su propadanjem krova ognjišta vulkana izazvanog naglim podzemnim povlačenjem magme. Najveća razlika između havajskih i tarsejskih vulkana je veličina - vulkani na Marsu su 10 do 100 puta veći nego zemaljski. Uzroci tome su najvjerojatnije dugotrajnije i veće erupcije i slabija gravitacijska sila. Takvi golemi vulkani na Marsu uspjeli su nastati zato što su vruća vulkanska područja ostala na istom mjestu u kori tijekom stotina milijuna godina. Nasuprot tome, na Zemlji su vulkanske regije često pomicane zbog tektonike litosfernih ploča. Kako se zemaljske ploče pomiču, niču novi vulkani, a stari se gase.
Sjeverno od Tharsis Montes leži Alba Patera, vulkan plosnatog oblika - plitka tanjurasta formacija - patera. Patere nalazimo samo na Marsu. Alba Patera promjera je od čak 2000 km, ali je visoka "samo" 7 km. Druga najveća vulkanska regija na Marsu je Elysium Planitia (Elizejska ravnica) istočno od Tharsis Montes.
Tektonika
Tektonika Marsa je, za razliku od Zemljine, koja je vodoravna i temelji se na pomicanju litosfernih ploča, okomita zbog vruće lave koja se probija prema gore kroz koru do površine.
Znanstvenici vjeruju da je prije 3.5 milijardi godina Mars doživio najveće poplave u Sunčevu sustavu jer su se goleme količine vode prelijevale iz višeg područja južne u nižu, sjevernu hemisferu. Postavljaju se pitanja odakle je došla ta masa vode, koliko su trajale poplave i gdje je sad?
Trenutno je Mars prehladan i ima prenizak tlak na površini da bi se voda mogla dulje zadržati u tekućem obliku. Količina vode koju nalazimo u obliku leda na polovima i oblaka i vodene pare u zraku nije ni približno dovoljna za davno stvaranje Marsovih kanala i kanjona.
Mars Global Surveyor snimio je fotografije koje nagoviještaju postojanje podzemnih spremnika vode iz kojih se povremeno i ponegdje voda probija na površinu u obliku gejzira. Postoje i teorije da su ove brazde na površini marsa nastale usled kretanja fine prašine, ali su njihov broj na površini prevelik da bi se to moglo ozbilno razmatrati.
Svojstva unutrašnjosti planeta
Zbog velike razlike u masi, Marsova unutrašnjost se dosta razlikuje od Zemljine. Kora je debela stotinjak kilometara, bogata je silicijem i aluminijem, a siromašna magnezijem. Ispod nje nalazi se plašt s feromagnetskim silikatima, dok se jezgra, koja zauzima približno četvrtinu obujma planeta, sastoji od rastaljenog troilita (željezni sulfid).
Orbita i rotacija
Mars ima primjetno izduženu putanju (ekscentricitet 0.093), pa mu se udaljenost od Sunca znatno mijenja tijekom Marsove godine, što bitno utječe na klimu.
Marsov siderički period revolucije (siderička godina) traje 687 dana, a period rotacija (siderički dan) 24h 37min 23s. Os rotacije nagnuta je, slično kao i kod Zemlje, 25° prema ravnini revolucije.
Magnetosfera
Mars posjeduje slabo magnetsko polje. U usporedbi sa Zemljinim, jakost Marsova polja je oko 500 puta slabija. Osim toga, magnetski polovi Marsa su suprotno orijentirani od Zemljinih. Zemljin sjeverni magnetski pol se nalazi blizu južnog areografskog pola, a na Marsu je sjeverni magnetski pol na sjevernom areografskom polu.
Prirodni sateliti
Fobos i Deimos su jedini Marsovi prirodni sateliti, a smatra se da potječu iz drugih krajeva sunčeva sustava - asteroidi uhvaćeni Marsovim gravitacijskim poljem.
Po sastavu su slični asteroidima tipa C (bogati su ugljikom). Njihova mala gustoća sugerira da nisu sastavljeni od punog kamena, već najvjerojatnije od mješavine kamena i leda. Pretpostavlja se da su ova dva satelita nastala u vanjskom dijelu sunčeva sustava (ne u asteroidnom pojasu). Oba su satelita posuta kraterima.
Zbog njihove blizine Marsu, ljudi bi ih u budućnosti mogli iskoristiti kao svojevrsne postaje u putanji oko Marsa.
Povijest ljudskog istraživanja
Planet Mars uvijek je očaravao čovjeka svojom jarkocrvenom bojom na noćnom nebu. Pojavom teleskopa s boljim razlučivanjem početkom 18. stoljeća, Mars je postao poprište polemike zbog otkrića polarnih kapa kao i zbog pogrešnog identificiranja kanala na njegovoj površini. Postojala je pretpostavka da na planetu teče voda, te da prema tome postoji mogućnost života van Zemlje, što se nije slagalo s mišljenjem toga vremena.
Talijanski astronom Giovanni Schiaparelli je 1877. godine otkrio uzdužne i poprečne tanke niti koje je nazvao "kanalima" i za koje se smatralo da ih je izgradila vanzemaljska civilizacija. Dokazano je da je to bila optička varka, kao i sezonske promjene površine koje su viđene u modrozelenkastim nijansama i za koje se pretpostavljalo da su uzrokovane bujanjem vegetacije. Uzrok te iluzije je komplementarnost modrozelene i narančastocrvene (realne) nijanse pa se za mjesta manjeg sjaja čini da su modrozelenkasta.
Tijekom kratke astronautske ere spoznato je o Marsu mnogo više nego kroz sva stoljeća prije. Prva uspješna sonda Mariner 4 poslala je u srpnju 1965. seriju od 22 fotografije koje su otkrile mnoge kratere i prirodno nastale kanjone, ali ništa što bi navodilo na postojanje umjetnih kanala i tekuće vode. Sonda Mariner 9 prva je uspješno poslala slike s površine Marsa.
U srpnju i listopadu 1976. na površinu Marsa sletjele su letjelice Viking Lander 1 i Viking Lander 2 i provele tri biološka eksperimenta kojima je otkrivena neobična kemijska aktivnost, ali ni traga živim mikrobiološkim organizmima. Prema tumačenju biologa koji su sudjelovali u misijama, Mars se samo-sterilizira kombinacijom smrtonosnog ultraljubičastog zračenja, ekstremne sušnosti i oksidirajuće naravi tla.
Osim dvaju Viking Landera, na Marsovu površinu su uspješno sletjeli samo još Mars Pathfinder 4. srpnja 1997. te roveri-blizanci Spirit i Opportunity (Mars Exploration Rovers ili kraće MER), u siječnju 2004. godine. Oba MERa, koji se nalaze na suprotnim stranama Marsa, pronašla su dokaze da je Mars nekad imao oceane tekuće vode. Roveri su još uvijek aktivni (listopad 2004.).
Vodu na Marsu otkrile su i svemirske sonde Mars Odyssey i Mars Express. Mars Express, europska sonda koja je do Marsa donijela i lander Beagle 2 (s kojim je izgubljen kontakt pri spuštanju na Mars), u Marsovoj je orbiti od prosinca 2003. Osim dokaza o postojanju vodenog leda na sjevernoj i južnoj polarnoj kapi, sonda je otkrila i prisustvo metana u atmosferi, koji se obično oslobađa u zrak erupcijama vulkana i biološkim procesima.
Ukupno je do sredine 2007. sa Zemlje prema Marsu poslano 33 sonde.
Merkur.......
Dobar dan...Danas ćemo nešto reći o Merkuru pa počnimo.....
Merkur je planet najbliži Suncu. Kreće se vrlo eliptičnom orbitom, pa se udaljenost od Sunca mijenja između 46 i 70 milijuna km. Zbog blizine Sunca, rijetko je u povoljnom položaju za promatranje, a i tada je vidljiv iznad horizonta samo kratko vrijeme prije izlaska ili nakon zalaska Sunca. Merkur nema prirodnih satelita. Merkurova atmosfera je vrlo rijetka, oko 1012 puta rjeđa od Zemljine. Zbog toga se najčešće smatra da Merkur nema atmosferu. Zbog visokih temperatura i slabe gravitacije, atomi i molekule atmosfere neprestano odlaze s planeta. Izgubljena atmosfera obnavlja se na slijedeće načine: česticama sunčevog vjetra zarobljenih merkurovim magnetskim poljem, isparavanjem polarnog leda i isparavanjem prilikom udara mikrometeora.
…Reljef…
Površina Merkura je vrlo slična Mjesečevoj površini, prepuna udarnih kratera, kružnih brda i bazena. Krateri se javljaju sa središnjim uzvišenjima i bez njih. Oko nekih kratera se šire svijetle zrake. Udarni su krateri i do danas očuvani jer na Merkuru nema ni atmosfere ni vulkanske aktivnosti koja bi ih izbrisala. Materijal iz kratera je mnogo manje odbačen nego na Mjesecu zbog veće gravitacije Merkura. Pored kratera, na Merkuru se mogu zapaziti i pukotine koje su nastale pri stezanju Merkura usljed hlađenja nakon faze bombardiranja planetezimalima. Te pukotine se nazivaju resasti rasjedi. Smatra se da se uslijed stezanja Merkurov polumjer s vremenom smanjio za čitav kilometar (oko 0.1%).Tlo na Merkuru je rahlo i razmrvljeno, kakvo nastaje pod udarima meteorita. Pored meteorita, na Merkurovo tlo djeluje i termička erozija, širenje i skupljanje tla zbog naglih promjena temperature. Isti je proces odgovoran i za nastajanje pustinja na Zemlji.
…Orbita…
Merkurova orbita je ekscentrična i varira 46 do 70 milijuna km u polumjeru. U 19. stoljeću opažene su promjene u Merkurovoj orbiti: točka u kojoj se Merkur najviše približava Suncu (perihel) zakretala se pomalo nakon svakog obilaska. Ova pojava nema objašnjenja u Newtonovoj klasičnoj mehanici i dugo se smatralo da postoji jedan nevidljiv planet, nazvan Vulkan, koji utječe na orbitu Merkura. Izmjereno odstupanje nije se moglo pripisati isključivo gravitacijskom utjecaju poznatih planeta.
Pojavom Einsteinove teorije relativnosti pronađeno je objašnjenje za ova mala odstupanja. Zbog velike ekscentričnosti orbite, brzina Merkura se mijenja, a time i njegova masa (relativistički učinak). U tome se razlikovalo predviđanje klasične mehanike: Keplerovi zakoni predviđali su promjenu brzine planeta, ali su podrazumijevali stalnu masu.
Ove promjene su male, ali izraženije kod Merkura nego kod drugih planeta, zbog njegove blizine Suncu.
…Rotacija…
Merkur vrlo sporo rotira oko vlastite osi. Nekada se smatralo da je zbog plimnih sila sinkroniziran sa Suncem (uvijek okrenut Suncu istom stranom). To bi značilo da se okrene oko sebe točno u istom vremenu u kojem napravi jedan okret oko Sunca - rezonancija 1:1. Međutim, radarska promatranja 1965. g. pokazala su da je u rezonanciji 3:2. Okrene se tri puta oko vlastite osi za vrijeme dva obilaska oko Sunca. Ova rezonancija je stabilna zahvaljujući velikoj ekscentričnosti Merkurove putanje. Do prvobitnog, pogrešnog zaključka astronomi su došli promatrajući ga uvijek u najpovoljnijoj točki putanje, gdje je uvijek pokazivao istu stranu. Razlog tome je što se uvijek u istoj točki svoje 3:2 rezonancije nalazi u najpovoljnijem položaju za promatranje. Ovako spora rotacija Merkura ima kao posljedicu neke zanimljive efekte. Promatrač na površini može u određenim uvjetima vidjeti Sunce kako izlazi, vraća se nazad ispod obzora (retrogradno gibanje) i ponovo izlazi. To se događa zbog promjena orbitalne brzine, prema 2. Keplerovom zakonu. Četiri dana prije perihela orbitalna brzina prestiže brzinu rotacije i Sunce se počinje prividno gibati unazad. Četiri dana nakon perihela orbitalna brzina se dovoljno smanji, tako da se Sunce nastavlja normalno gibati.
…Povijest istraživanja…
Merkur je poznat još od antičkog doba. Zapisi sežu od 264 godine p.n.e. Proučavanja Merkura su uvijek bila teška zbog blizine Sunca. Tek je 1965. godine, uz pomoć radio valova određen period rotacije. Jedina svemirska sonda koja je posjetila Merkur je Mariner 10, koji je u tri navrata posjetio Merkur, tokom kojih mu se približio na najmanje 271 km. Prilikom tih je susreta snimljeno 45% Merkurove površine. Mariner 10 i dalje posjećuje Merkur, ali s umrtvljenim instrumentima. Na osnovi gibanja letjelice u gravitacijskom polju Merkura je određena masa ovog planeta.
zadaća...
napisati sastavak o Merkuru.... najmanje 10 rečenica...
zadaće pošaljite na mail: buba@net.hr
Get your own Chat Box! Go Large!
